ROLANDO​​PEHAREC

obriše slani žar u očima. Unatoč nesnosnoj sparini ventilator je bio mrtav. Nije mogao zamjeriti ocu kad je blokirao sve sklopke za aktivaciju rashladnog sustava u kući. Do kraja mjeseca ostalo je još osam dana, a kvota dopuštene potrošnje po domaćinstvu već se opasno približila devedesetom postotku.

 

I sve to zahvaljujući Princezinoj nesmotrenosti.

 

Zavrijedila je kaznu, u tome se slagao s ocem, ali zamjerao mu je oštrinu. Tim prije što je kazna uvelike narušila planiranu potrošnju vode za isto razdoblje. Ali, gospodin Bog, kako su posprdno nazivali oca, u trenutku poplave srdžbe gubio je svaku vezu s realnošću. Dvije noći ranije kad je Princeza pod okriljem tame bosonoga kročila na prozorsku dasku uhvatio ju je na prepad i povukavši je za kosu odvukao u sobu. Tako silovito da je u padu tijelom polomila stolicu što je stajala pored njenog kreveta.

 

Skinuo je remen i ledenim glasom naložio Princezi da si sama odmjeri zasluženu kaznu – Budi realna u procjeni. – rekao je ne bez zluredosti. Pune dvije minute trajao je mučni tajac. Svjesna da se ubrzano primiče granici očeve strpljivosti uz veliki napor istisnula je jedva čujno – Tri.

 

- Samo tri? Zlato moje, ti si stvarno blagi sudija. – reče otac Princezi i naredi joj da ustane.

 

Reski vatromet boli dočeka je nespremnu dok je još bila u polučučnju. Oteo joj se krik, kratak, a tada nadvlada prkos pa utihne ugrizavši se za usnicu. Drhtavicu nije mogla kontrolirati. Ponovno je ležala na podu čvrsto riješena da svom sadističkom učitelju uskrati zadovoljstvo... - Zadovoljstvo čega? - pitala se u očekivanju idućeg udarca remenom. Međutim udarca nije bilo. Samo naizgled dalek glas koji joj je ponovno naredio da ustane. Pokušala ga je ignorirati. Priljubivši se uz tlo blagosiljala je zagrljaj nenadanog privremenog azila. Plašila se ponovnog ustajanja priželjkujući da nekom čarolijom potone. Izgubivši se u bezvremenu osjeti kako je neka neodređena sila lako poput pera nošenog vjetrom odvaja od tla. Nijednom nije postavio pitanje gdje je bila, ni s kim... kao da je jedino bila bitna kazna. Drugi udarac je dočekala spremna. Čula je očev udah koji je prethodio zamahom. Naslutila je da će udar biti silovit, ali ništa je nije moglo pripremiti na toliku bol.

 

Treći udar se bez stanke nadovezao na drugi.

 

Vrisak se nekontrolirano oteo mimo Princezine volje i prkosne odlučnosti, a nezadrživa bujica boli valovila je kidajući joj utrobu.

 

- Ovo je bonus. – procijedi otac i zamahne još jednom. Zbog polumraka krivo procijenivši Princezinu udaljenost reskom je udarcu remenom nehotice pridružio i težak udarac šakom. Gospodin Bog ne pokaza ni trun žaljenja zbog te nespretnosti. - Za razmišljanje ubuduće kad opet odlučiš napraviti neko sranje.

 

- A sad, da te čujem... gdje si bila, s kim, i što si radila? - napokon je postavio pitanja stisnuvši usne, toliko da se uokviriše beskrvnom linijom srdžbe. Pokušavajući zaustaviti drhtavicu Princeza je čvrsto riješena da ga ne udostoji odgovora šutke pogledala u smjeru pravdoljubivog mučitelja. Mirno je čekala trenutak kad će provaliti nezadrživa lavina bijesa.

 

Nije čekala dugo.

 

- Ovo je bila kazna za iskradanje, a ovo... - u prolazu ju je ponovno uhvatio za kosu i, ne usporavajući korak, poput trome vreće povukao za sobom - ...ovo ti je za svjetlo koje je žderalo struju cijelu jebenu noć i za drskost... da naučiš kako se poštuje otac!.

 

Obrisavši stražnjicu Igor je samo papirima prekrio smrdljivi sadržaj u školjci i ne puštajući vodu zatvorio za sobom vrata provjerivši još jednom je li ugasio svjetlo - tinjalicu. Za čišćenje će se pobrinuti Princeza sutra, po kazni, nakon što se nakupi dovoljna količina otpadne vode. No to je bio tek blagi odraz one prave kazne koju je iskusila dvije noći ranije kad ju je otac, onako premlaćenu, ne žaleći zbog rasipanja odvukao do kupaonice i polegnuo u kadu punu hladne vode.

 

- Da ti rashladi uzavrele hormone. - rekao je i u napadu duhovitosti u vodu istresao sav led iz zamrzivača. - Neka barem nečem korisnom posluži! - rekao je isključujući hladnjak i naredio ženi da pokvarljivu robu skloni privremeno u hlad podrumskih prostorija.

 

Igor je nijemo stajao u dovratku osluškujući tihe udahe i još tiše izdahe usnule Princeze u zagušljivoj polutami zajedničke sobe. Dok je pogledom opčinjeno pratio mjesečinom ocrtane putene obline njenih obnaženih grudi spustio se na koljena i zadržavajući dah pričekao minut, dva... nepomično, da se stiša bubanj bila u vratnim žilama.

 

Ne praveći šuma četveronoške je prošao kratak put od vrata do Princezine postelje. Bubanj se u vratu premetnu u timpan. Igor zastane udaljen svega dva pedlja od linije laganog pokrivača što se poput nijemog slapa spuštao krivuljom polunagog boka i ne čekajući da se uzbuđenje stiša stade milovati Princezinu nagost vrućim lahorom daha. Nečujni valovi topline razliše se Princezinim snom i ona se, kako je i očekivao, u okretu zbacivši pokrivač izloži njegovoj požudi. A tada, pogled na njenu brižnu friziranu deltu oduzme mu dah. Nekontrolirana drhtavica prostruji mu tijelom. Igor osjeti kako ga snaga ubrzano napušta pa se tiho povuče unatrag i četveronoške spuzne do svog kreveta.

 

Ne usnuvši ni trena jutro je dočekao moren rojem pitanja na koja su se odgovori nametali sami od sebe. Bjesnio je. U pokušaju da opravda Princezu bezuspješno je kanalizirao srdžbu zagledan u vlastiti grijeh dok su razum i srce vodili neravnopravnu borbu u kojoj, znao je, bez obzira na ishod on ostaje gubitnik..

 

Rolando Peharec - GRADOVI - Krajina